• hr
  • en
  • de
  • it
  • fr

Povijest

http://kastavstarigrad.com/


Povijest u Kastvu živi na svakomu koraku. O drevnomu kamenom gradu na brijegu, opasanome gradskim zidom, jednostavno je nemoguće bilo što reći a da se ne spomene njegov neosporan povijesni značaj, očuvan kroz mnoge vjekove.

Povijest Kastva seže daleko u prethistorijsko doba, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi. Vrijedno je nalazište ilirska nekropola pronađena u vrtači Mišinci podno Kastva. Tamo su Japodi (pripadnici jednoga od ilirskih plemena) u razdoblju od VI. do II. st. pr. n. e. pokapali svoje mrtve. U nekropolama su, između ostaloga, pronađeni primjerci nakita, dugmadi, ukrasnih igala.

Nije pouzdano utvrđeno po čemu je Kastav dobio ime. Neka tumačenja navode da je ime izvedeno od keltske riječi kast - stijena, a druga od latinske riječi castellum - utvrda, dvorac.

O srednjovjekovnoj živosti na području Kastavštine svjedoče do danas očuvani vrijedni spomenici - gradski Kaštel, gradska Loža i Volta, crkva sv. Jelene Križarice, Trg Lokvina, ruševna Crekvina i crkvica Sv. Trojice, ali i mnoštvo detalja ugrađenih u kamenu jezgru ovoga grada.

O iznimno bogatoj povijesti grada Kastva svjedoče zapisi u mnogim knjigama; pisani ga dokumenti navode u svim važnijim izdanjima koja se bave hrvatskom poviješću, pa i poviješću ovoga dijela Europe.


Od pretpovijesti do 17. stoljeća

Kastav - grad koji s 365 metara visokoga brijega bdije nad najsjevernijim dijelom Kvarnera - mnogo je više od stare gradine, a njegova priča počinje u dalekoj povijesti. Gotovo da nema razdoblja u prošlosti našega širega zavičaja koje nije obilježeno spominjanjem kastavskoga imena - od prethistorijskoga naselja iz doba paleolitika, rimskoga tabora pa do dolaska Hrvata.

Danas područje Grada Kastva nije veliko, no u davna se vremena Kastavska gospoštija protezala sve do obronaka Učke, pa su i Veprinac i Mošćenice bili dijelom Kastavskoga kapitanata. U svojim drevnim kulama, srednjovjekovnoj Loži, zidinama Crekvine, crkvi sv. Jelene Križarice, staroj šterni na Trgu Lokvina i nekadašnjemu kapitanskom Kaštelu, u čijemu jednom krilu i danas stoluje gradska vlast, Kastav čuva gotovo sve svoje ispričane i neispričane, još uvijek žive i davno zaboravljene priče.

Zakon Grada Kastva iz leta 1400., gradski statut napisan na čakavskom narječju i starim hrvatskim pismom, glagoljicom, jedan je od bisera u ogrlici kvarnerskih hrvatskih statuta. Zakon je bio napisan na temelju starih pravica, dakle na temelju običajnoga prava. Kao i svi stari gradski statuti i Kastavski je statut važan pravni spomenik onoga doba.

Kastavski je Kaštel, sjedište kapitana (predstavnika vlasnika grada), izvorno sagrađen krajem 14. stoljeća. Nažalost, Ivan Thierry, pretposljednji od kastavskih gospodara, je uoči revolucionarnih zbivanja u Europi 1843. godine dao spaliti kompletnu gospoštijsku arhivu, tako da su gotovo u potpunosti uništeni stoljetni zapisi o bogatoj kastavskoj povijesti. Posljednji je kastavski vlasnik bio Juraj Vranyczany Dobrinović (do 1848.).


Od 17. stoljeća do danas

U 17. je stoljeću Kastav u posjedu isusovaca, za čije je vladavine sredinom 18. stoljeća, na mjestu ranije male crkve sv. Marije, započeta gradnja velike crkve - Crekvine, čija je gradnja prestala ukinućem Isusovačkoga reda 1773. godine. Legenda kaže da je tlaku (prisilna radna obveza na feudalnom imanju ) morala odrađivati i udovica s četvero djece. Crkva je bila gotovo dovršena kad ju je udovičino prokletstvo srušilo do temelja. Ostao je sačuvan samo sjeverni zid i svetište.

Na Trgu Lokvina, pod gradskim Kaštelom, 1666. su se godine Kastavci pobunili protiv sve većih nameta i samovolje kapitana Morellija. Provalili su u Kaštel i kapitana utopili u lokvi, koju od tada nazivaju i kapitanovom lokvom. O tomu događaju, te o slozi Kastavaca koji su preuzeli kolektivnu krivicu za taj čin, svjedoči natpis na šterni (cisterni za vodu): Si smo ga...

Povijest kastavskoga organiziranoga školstva počinje 1770. godine. Naime, tada je počela raditi Prva pučka učiona (osnovna škola) na ovome području. Godine 1866. je pod geslom Složimo se! osnovana prva hrvatska čitaonica u Istri - kastavska Čitalnica.

Na brdašcu Sveti Mihovil u Rubešima, podno Kastva, održan je I. tabor Hrvata Istre, Primorja i kvarnerskih otoka, koji je 21. svibnja 1871. godine okupio oko deset tisuća ljudi, što je za ono vrijeme i ondašnje prilike više nego impresivan broj.

Godine 1885. počela je u Kastvu raditi Državna stručna škola obrtnog risanja, popularna Delavska škola, u kojoj su učenici iz Kastavštine i njezine okolice, Istre, Gorskoga kotara i kvarnerskih otoka izučavali raznovrsna zanatska umijeća. Početkom 20. stoljeća, točnije 1906. godine, u Kastvu je otvorena i Učiteljska škola, koja je radila sve do 1947. godine.
Šire je kastavsko područje tijekom II. svjetskoga rata preživjelo mnoga razaranja i stradanja. U radoblju između dva svjetska rata Kastavština je podijeljena između Italije i Jugoslavije. Grad Kastav ostao je u Kraljevini Jugoslaviji, a bio je sjedište i općine i najmanjega kotara u zemlji.

Poslije II. svjetskoga rata Kastav je imao vlastitu općinu do 1956. godine, kada je pripojen tadašnjoj velikoj Općini Rijeka. Kastav 1993. godine ponovo postaje samostalna općina, a 1997. je dobio status grada.

 

Newsletter