Uključi pristupačnost
HTZ
  • Hrvatski
  • English
  • Deutsch
  • Italiano
  • Français

Doček Halubajskeh zvončari, 27.2.2017.

20.02.2017.

 ''Doček Halubajskeh zvončari''

27. veljače 2017. u 13,00 – Kastav - Trg Matka Laginje

 

Halubajski zvončari skupina je ophodnika stočarske pokladne magije koji potječu iz istočnog dijela Kastavštine - Halubja. Grad Kastav obilaze na pusni ponedjeljak, u okviru svojeg strogo utvrđenog puta, još od 1949. godine, bez obzira na vremenske uvjete koje ih očekuju. Putem od Marčelja prema Kastvu u svakom selu mještani ih dočekuju pićem i jelom. U Kastav stižu oko 13,00 sati gdje najprije naprave kolo pored Fortice, a potom se odmore pod starom Gradskom ložom, gdje ih očekuje prigodna zakuska. Nakon kratkog odmora kreću dalje jer ih prije povratka u Viškovo čekaju još u mnogim mjestima Kastavštine.

Njihovo kretanje koncipirano je na način da hodaju u križ, tako da jedni odu ulijevo, a drugi udesno, a potom se svi ponovno nađu u sredini. Na dijelovima puta gdje nema gledatelja skidaju svoje maske s glave. Ponovo ih stavljaju kad stignu do sela na svom putu – tada naprave zvončarsko kolo, postupno se zbijaju, formirajući koncentričnu kružnicu poput puževe kućice i potom se sasvim zbiju na kup, okrenuti licima prema vani dalje intenzivno zvoneći. Kada odzvone zvončari skidaju maske i odlažu ih na tlo, a mještani ih časte jelom i pićem. Zvončari obilaze sela uz zvukove harmonike, bubnja, i trube te uz pjesmu i ples najavljuju proljeće, tjeraju zimu i jačaju socijalnu koheziju ljudi primorskog kraja.

Odjeveni su u bijele hlače, kratke mornarske majice i ogrnuti ovčjom kožom. Oko struka nose veliko zvono, na nogama crne teške cipele, dok na oglavlje stavljaju strašne zoomorfne maske. Slijedom povijesnih okolnosti zvončari istočne Kastavštine uspjeli su očuvati svoj teriomorfni izgled maski - životinjske glave s crvenim isplaženim jezikom i rogovima. Svaki je zvončar kreator svoje maske, ona je isključivo njegova, unikatna rukotvorina, a teži čak osam do dvanaest kilograma. U gomili se jedino po njoj može prepoznati. Za njihovu izradu potrebno je mnogo vremena i zanatskog umijeća. Kostur maske pravi se od čelične žice, na nju se dalje lijepi karton i šije ovčja, kravlja ili veprova  koža. Zubi su pak učinjeni od gipsa, a oči od kože ili  spužve.

Halubajski zvončari okupljeni su u udrugu koja je s vremenom kontinuirano rasla i nadograđivala se. Danas broji oko 420 članova, 300 odraslih zvončara i 120 Mićih zvončara.

O značaju Haubajskih zvončara na nacionalnom i svjetskom nivou govore dva izuzetno vrijedna priznanja. Prvo priznanje je iz 2007. godine kojim se oni, kao i njihov pokladni pohod, proglašavaju kulturnim nematerijalnim dobrom od značaja za Hrvatsku, te su slijedom istog upisani u Registar kulturnih dobara Hrvatske. Cijeli proces ovoga postupka trajao je čak četiri godine i predstavlja veliki korak u očuvanju tradicije zvončara. Drugo priznanje, ono svjetskoga značenja, datira iz rujna 2009. godine kada su Halubajski zvončari uvršteni na UNESCO-ovu reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta ustanovljenu Konvencijom o zaštiti nematerijalne kulturne baštine u 2003. godini. Ondje je upisan je »Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva«. I u ovaj projekt uloženo je mnogo truda i rada tijekom tri godine prikupljanja i sistematiziranja potrebnog materijala.

Potrebno je spomenuti i kako su, zajedno sa karnevalskom grupom ''Lako ćemo'' i ''Pehlinarski feštari'' po prvi puta 1982. godine, Halubajski zvončari prošetali Korzom i inicirali pokretačku iskru organizacije Riječkog karnevala. Danas su pak Halubajski zvončari poznati kao prvorazredna turistička atrakcija koja redovito nastupa na samom kraju karnevala, ne samo čuvajući tradiciju već je i nanovo stvarajući.

Galerija fotografija